– Zorko, starost 55 godina, korisnik Centra za inkluziju i podršku u zajednici, Pula.
– Zorko još iz ranog djetinjstva “vuče” dijagnozu epilepsija, grand mal napadi, trese se, često pada i gubi svijest.
– Oko četrdesete teži oblik epilepsije prelazi u lakši oblik (škucanje, gubi se na moment i ima povremene napade).
– U to vrijeme preživljava moždani udar, gubi sigurnost u hodanju i oba dlana ostaju zgrčena, koja ne može otvoriti sljedećih 15 godina.
– Dijagnoza Dupuytrenova kontraktura, skraćene tetive koje onemogućavaju ispružanje prstiju.
– Kada je Zorko došao kod mene rekao mi je onako u šali: “Znate stalno me liječe a nikako da me izliječe”.
– Već nakon prvog tretmana Zorko bolje spava, vedriji je i želi surađivati u procesu iscjeljivanja.
– Drugi dan: Tkiva, tetive i mišići počinju lagano popuštati, Zorko osjeća da mu se “manje vrti u glavi”, kako on kaže.
– Treći dan: Zorku je ojačao imunitet, stabilniji je u hodu, općenito bolja postura, a leđa uspravnija, manje je zgrbljen, prste na oba dvije šake sada već miče.
– Četvrti dan: Zorko kaže da mu se više ne “vrti” i u glavi da je puno bistriji, prsti na dlanovima na pola su otvoreni, Zorko je sretan, ne može očima vjerovati.
– Peti dan: Prsti desne šake su otvoreni, a lijeve na pola otvoreni.
– Šesti dan: Nema znakova epilepsije, Zorko je najsretniji čovjek na svijetu, svima u Centru pokazuje svoja dva dlana.
– Nakon sedmog tretmana: Ne može se reći da je situacija baš za 5, daleko od toga, vidi se na fotografijama. Ali zato naš Zorko sada može gurnuti ključ u bravu, zaključati i otključati vrata, isto tako služiti se kvakom na vratima, što je ranije bila (nemoguća misija).
Javlja se na mobitel i bira brojeve
Može uzeti čašu s vodom, bez straha da će je proliti
Koristi se češljem, i ono jako važno, koristi se priborom za jelo
Bolje drži kist u ruci kojim oslikava keramiku
Život mu je postao kvalitetniji i bolji. i što reći više, bravo Zorko!
Ljudski život je jedan i neponovljiv i svako ljudsko biće ima pravo da ga u dostojanstvo proživi